LJETNI ODMOR UZ UZBUĐENJA U PREKRASNOJ PRIRODI
Uz poštivanje pravila nije opasno ni za djecu
Rafting na Tari i Drini pravo je otkriće ovoga ljeta. Na putu prema jugu i Jadranu itekako se isplati poći drugim putem, skrenuti prema Foči i u jednom od kampova uz Drinu, u prekrasnoj prirodi, doživjeti u samo dva dana nezaboravno iskustvo i užitak koji donosi uzbudljivo spuštanje prekrasnim gorskim ljepoticama Tarom i Drinom.
Od Osijeka je to samo nekih 400-tinjak kilometara.
Te dvije rijeke usjekle su dubok kanjon, posebice je poznata Tara, čiji je kanjon svjetska atrakcija. Vidjeti te prirodne ljepote moguće je samo visoko iz zraka ili neposredno ploveći rijekom i njezinim brzacima. Tara i Drina na neki način su jedna rijeka. Drina nema svoga izvora nego nastaje nakon što se u Taru ulije modra i svježa Piva.
Do raftinga i tog atraktivnog nezaboravnog izleta došli smo zahvaljujući odličnoj ponudi jednog portala specijaliziranog za grupnu trgovinu. Uključivala je dva noćenja s doručkom u kampu i restoranu Stari dud, te rafting uz svu potrebnu opremu i skipera. Bio je to pravi pogodak. Već je večer nakon dolaska na terasi restorana ponudila toliko željenu svježinu nakon paklenih 36 stupnjeva koje smo proživljavali u Slavoniji. Naravno uz nezaobilazne gastronomske specijalitete i poznato gostoprimstvo kakvo se može osjetiti vjerojatno u svakom kutku Bosne i Hercegovine.
Smještaj je organiziran u simpatičnim drvenim kućicama. Jutro poslije kreće se nakon obilnog doručka. Najprije uzimanjem obvezne opreme – kaciga, prsluk i posebna neoprenska obuća. Jasno, kaciga je potrebna zbog slučajnog pada iz gumenog čamca i mogućeg udarca glavom u neku stijenu, prsluk vas drži iznad površine vode, a gumirana obuća omogućava da se nogama zakvačite za užad na dnu čamca.
Kombijem se zatim polazi na mjesto polaska i to planinskim putem usječenim u kanjon najprije Drine, a potom i Tare. I taj put već otkriva egzotiku. Prolazi se na mjestima kroz gustu šumu putem koji je na mjestima toliko uzak da se teško mimoiđu dva vozila. Visoko se na planinama mogu vidjeti proplanci s pašnjacima i pokojom drvenom kućicom koju koriste pastiri. Otprilike na pola tog ‘uzvodnog’ puta željeznim mostom prelazi se Drina na lijevu obalu, a tu nas dočekuje ploča s natpisom – Crna Gora, Dobro došli. Granični prijelaz Šćepan Polje je takav da na njemu ima prostora za smještaj jednog kontejnera u kojem su smješteni policajci.
“Ne puštajte vesla!”
Po očito dobro uhodanom postupku, s obzirom na to da je rafting na Tari i Drini već dobro razvijen turistički posao i da su stotine gostiju u kampovima uz rijeke redovite, granica se brzo prelazi. Sve je dobro organizirano, vozač kombija ima sve dokumente posade čamca koja će se spustiti rijekom natrag, a on te dokumente vraća u kamp, jer u čamcu nikome nisu potrebni. Uska cesta dalje vodi prema Nikšiću, a mi se odvajamo lijevo, makadamskim putem prateći s visoka Taru. Naš spust dug je ukupno 33 kilometra, od čega 15 kilometara Tarom i 18 kilometara Drinom. Na početku naš skiper Maksim daje kratke upute kako se ponašati i što činiti u gumenjaku. Njegove zapovijedi su svetinja! Kada kaže da se vesla, svi moraju prionuti i usklađeno dati svoj doprinos. Kada kaže – “stop” obvezno se prestaje veslati.
Uzbuđenje raste već prije prvog brzaka. Dobar dio posade u odjednom vrlo nemirnom čamcu i nesvjesno se hvata za sve oko sebe. “Ne puštajte vesla! Nogama se držite za užad na dnu čamca i sve će biti u redu”, smirivao je Maksim. A onda je došao drugi, pa treći brzak itd. i strah nestaje, a svaki veći i nemirniji, koji bi bacao čamac i po metar u zrak, a potom u vodu, izazivajući zalijevanje svih u čamcu ledenom vodom, donosio bi novi užitak, vrisku, smijeh.
Doživljaj je doista odličan. Uz poštivanje pravila nije opasno ni za djecu. A voda je savršeno čista i naravno pitka. Osim eventualno piva, drugi napitci jednostavno su tijekom spuštanja suvišni. Premda je šokantno hladna voda, kada vas iznenada poprska ili cijelog zalije, Maksim objašnjava kako je Tara zapravo topla(?!) s približno 14-15 stupnjeva Celzijevih. No, Piva dolazi s temperaturom od samo četiri stupnja, jer se zapravo na brani hidroelektrane ispušta s dna akumulacijskog jezera i zato je toliko hladna. Ruke zamočene u takvu ledenu Drinu brzo počnu trnuti, baš kao i grlo dok je pijete.
I boje ovih rijeka su nevjerojatne. Piva je nevjerojatne tirkizno-plave boje, a Tara je nešto više zelena. Baš zato je Drina upravo najljepša – isticao je Maksim.
Na spustu dugom 33 kilometra je i jedna pauza od približno pola sata. Čamcem se pristaje na mjestu gdje Drina ima nevjerojatnu modru boju, uz malu pješčanu plažu i odmorište sa stolovima i nadstrešnicom sagrađenima od drveta. Uz odmorište nešto nevjerojatno – prekrasni slapovi potoka koji se ulijeva u Drinu.
Turizam uz Drinu
Na odmorištu se može popiti i piće, nešto je skuplje nego u kampu. No, pravo je zadovoljstvo iskoristiti jedinstvenu priliku i popiti Nikšićko pivo hlađeno vodom dovedenom s obližnjeg slapa. Nakon odmora slijedi nastavak spusta uz povremeno veslanje kroz uzbudljive brzake Drine. Sve do našeg kampa.
Uz Drinu se razvio turizam u pravom smislu riječi i na tom području većina stanovnika i živi od turizma. Neki kao vlasnici ugostiteljskih objekata i kampova, a ima ih doista mnogo. Drugi s proizvodnjom domaćih proizvoda – mesa i mesnih prerađevina ili mlijeka i mliječnih prerađevina koji se služe gostima. Posebice je taj kraj bez industrije i bilo kakvih zagađenja, čistih rijeka, gustih šuma i prekrasnih planinskih proplanaka s čarobnim pogledom, zanimljiv strancima. Gosti su planinari, izletnici, bajkeri, obitelji ili grupe… Kamp i restoran Stari dud vodi obitelj Grujević. Ćetko i Dragica ugostiteljski posao s restoranom pokrenuli su prije 15 godina, da bi im se pridružile i kćerke Ana i Vanja. Prije tri godine ugostiteljstvo je prošireno ponudom organizacije raftinga te smještaja u prostranom kampu sa simpatičnim drvenim kućicama pored restorana u kojima se može smjestiti 50 osoba. Stari dud je udaljen od Foče desetak kilometara i kada se uzvodno krene uz Drinu prvi je u nizu, što praktično znači da pruža i najdulji spust Tarom i Drinom od čak 33 kilometra. Drugim riječima rečeno, gosti Starog duda za svoj novac dobijaju najviše. Ana nam priča kako je većina gostiju iz inozemstva, od čega čak 70 posto njih dolazi iz Hrvatske, a ostatak su gosti iz Češke, Poljske, Slovačke, Austrije… Sezona uglavnom počinje od 1. svibnja i traje do kraja rujna, što naravno ovisi o vremenskim prilikama prije ili poslije.
“Oni koji vole adrenalin nastoje doći što ranije, jer je tada vodostaj veći i Tara i Drina su brže i nemirnije. Imamo zahtjeva za raftingom već od 1. travnja. Ponekad zbog sigurnosti gostiju, a ona je ipak na prvom mjestu, izbjegavamo spuštanja ako procijenimo da bi moglo biti opasno, ili izbjegavamo prvih nekoliko opasnih bukova”, priča Ana. Na pitanje koliko rafting može biti opasan, kaže kako je izuzetno važno poštivati pravila i koristiti obveznu zaštitnu opremu, a tu je izuzetno važan i skiper. Obvezno su to obučeni ljudi s licencom i dugogodišnjim iskustvom. Naš Maksim taj posao radi 15-ak godina i poznaje doslovce svaku stijenu na Tari i Drini. Svaki njegov spust vrijedi 40 eura, što je solidna dnevnica od koje može živjeti. Kamp Stari dud, navodi Ana, svoju ponudu oglašava najviše preko specijaliziranih web portala, premda brojni gosti dolaze na usmene preporuke bivših gostiju, a zadovoljstvo je veće, ističe, kada se gosti ponovno vraćaju zadovoljni uslugom i doživljajem godinu prije.